среда, 30. септембар 2009.

Divan dan


Danas mi je divan dan, divan dan, divan dan ... Ali nije rodjendan, nego je moja mala curica došla iz škole sa prvim peticama i to dve, iz geografije i engleskog. Baš se radujem tim prvim peticama, jer se nadam da će joj biti podstrek i da će joj uliti sigurnost, jer se bila malo prepala kad je krenula u I razred gimnazije. I do sad je bila odlikašica, ali ipak je sad promenila školu, društvo, profesore. Nisam baš od onih hvalisavih roditelja, ali moram malo. Ako ovo pročita moja starija ćerka, opet će reći - pa da, samo nju hvališ. Zato obećavam,  stariju ću hvaliti u nekom narednom postu, da ne bude previše za ovaj put.
Volite li da se igrate? Ja obožavam. Možda malo previše vremena trošim na to, ali ja se držim onog - ugodi sebi, ko će - ako ti nećeš ili  - jedan je život da ga traćimo na gluposti. Ma šta me briga ako prozori ne sijaju ili je možda trebalo da usisam, možda mi se malo sudja i nakupilo. Joj, da me čuje moja mama! Ma dobro, sva ova priča je zbog ovoga - Looklet. Jako je zanimljivo, kreiraš svoj look, a dobiješ i neku novu ideju. Nisam danas bila previše ispirativna, pa sam se samo malo igrala i dobila:


субота, 26. септембар 2009.

U duhu naziva mog bloga - Svašta nešto

Imam nekoliko započeth radova. Ne znam kolike su šanse da ih ikada završim, ali ako se to ikada desi, bićete obavešteni.

Ovo će biti dvostrani topić, zamišljen je da se nosi na obe strane. Videću da li ću uspeti da ostvarim ideju.


Ovaj topić je započet još prošle zime da bi bio gotov do leta, ali me je onda inspiracija odvela na drugu stranu. Ostao je da čeka neko drugo leto. Mislim da mi je ostalo još par redova, a radila sam ga iz glave, onako isprobavala razne mustre.






A ovo je pokušaj da malo odložim tapaciranje ovog taburea. Ovo je heklano pre nekog vremena, ni sama tačno neznam. To je u stvari trebalo da bude jastučić, ali malo mu je izmenjena namena, pa je korišteno kao prostirka za mačka. Mislim da se predugo na njoj izležavao, pa sam mu je malo uskratila i ofarbala je. Super je primilo boju, već sam je iskuvavala, što je još jedanput potvrdjeno da se pamuk najlakše farba. A mačak nije uskraćen, jer mu je tabure omiljeno mesto za izležavanje. Ideju za ove cvetove, koje mislim da sam već pokazala, sam našla na ovom sajtu. Ima interesantnih ideja. U vezi ovog heklanja, imala sam period heklanja ovih kockica, levo - desno sa jednim navijutkom, tako čvrsto da izgleda kao da je tkano. To me je držalo neke dve godine, ali na žalost svi su ti radovi mahom isflekani, jer su tad deca bila mala i polivale ih čime god stignu. Ako ikada uspem da uklonim fleke uslikaću ih.




I za kraj moj omiljeni ćošak za ručne radove. Kraj je sezone, pa je cveće već iscvetalo, ali možda postavim neku sličicu kada dodju hladniji dani, da se prisetim leta.


Inače, ovu ljuljašku je napravio my darling, nećete verovati od starih prozora. I ovu klupicu sa leve strane, mada se malo vidi. Ima on još praktičnih i kreativnih radova, ali o tome neki drugi put.
Mudrost dana:
G.E.Lessing - S ciljem pred očima i najsporiji napreduju brže nego oni najbrži bez cilja.

уторак, 22. септембар 2009.

U najavi



Ovo je nešto što sam započela. Videću hoće li biti išta od toga. A ovo je link do nove zanimacije. Koliko samo ja vremena izgubim na ovakvim stvarima, ali šta ću, kad obožavam ovakve stvari. I pored ovoliko godina koje sam nabila, da ne kažem gde, izgleda da sam još uvek dete u duši (da mi je malo od toga ostalo i spolja).

Mudrost dana:
Beke
"Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine."



петак, 18. септембар 2009.

SPIRALNI ŠAL

Danas mi je bio super dan.


Vreme - divno jesenje, na poslu - nema posla (heklala do mile volje), my dearest, što će reći moja porodica - kud koji mili moji. Joj, al’ ovo grozni zvuči. Šta ću ja kad su mi se popeli na vrh glave. Samo nešto pitaju, traže, očekuju. Baš je teško biti mama, žena, domaćica, službenik i još ponešto. Htele smo da budemo ravnopravne, a dobile smo puno više. Eto ti sad, htela sam da ovo bude jedan veseo post, jer sam danas baš dobre volje, ali neke me stvari uvek raspale. Zato prelazim na ručni rad. Ovaj put je to (ja ga nazvala) spiralni šal. Moram reći da je boja puno lepša u stvarnosti, ali ja i foto aparat se baš ne slažemo očigledno.
Šemu sam crtala rukom, pa ako nekom nije jasno neka pita. Radi se lako i jako brzo, pa nameravam da uradim još koji u drugoj boji.


Spiralni šal:


Mudrost dana:
Seneka
"Prijatelje stvara sreća, a nesreća proverava."



понедељак, 7. септембар 2009.

Tolerancija

Kolike su vam granice, dokle možete da podnesete odnosno koliko možete da gutate? Jel’ bolje reći svaki put kada imate šta, pa da vas proglase za džangrizalo ili da gutate, taložite i onda prasnete pa kažete sve od a do š? Mora da je najbolja sredina, onako umereno, na kašičicu, izokola. Ali šta ćemo mi koji to neumemo, mi tj. ja koja sam vaspitavana tako da govorim šta mislim, da radim kao što govorim, da me izjeda neistina bilo koje vrste. Umereno, umereno, ma kako da ne, onako sa smeškom, a onda iza ledja raspali. Mrzim malogradjanstvo, primitivizam, seljačizam svake vrste u vidu paćeništva, žrtvovanja sa jedne strane, a uzdizanje sebe u visine sa druge strane. Ko razume - shvatiće. Ne da mi se da zalazim u detalje. Eto rekla sam i sad mi je lakše.
Obećala sam sebi da ću ovde pisati samo o lepim stvarima, ali šta ću, valjda dobijem najbolju inspiraciju kada me nešto izbaci iz koloseka. Mora da su ima nečeg u tome, uglavnom su svi najbolji pesnici, možda i pisci bili nesrećni u životu.

Najnoviji tabletić,



 a sledeći se već uveliko radi. Jedan šal je skoro završen, ostaviću ga za sledeći post. I da, link sa leve strane koji vodi do arhive mojih postova na drugom blogu nije radio, tek sam nedavno to otkrila i sada je ispravljeno.


Mudrost dana:
Čapek
"Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju."