недеља, 20. јул 2008.

JEDAN SASVIM OBIČAN DAN

Tri sata posle ponoći. Ne patim od nesanice, ako je to neko pomislio. Vrlo jednostavno, ja sam noćna ptica. Dok sav normalan svet spava, ja usisavam. Dan mi je prekratak za sve stvari koje volim da radim, pa onda one dosadne, a neophodne poslove, kao što je kuvanje, čišćenje i ostalo, obavljam noću, kad već nemam kud. Dok usisavam padaju mi na pamet razne stvari, a onda sedam za komp da to i zapišem iz bojazni da ću to do sutra zaboraviti. A tok mojih misli tekao je ovako. Prva misao mi je bila da kad padne mrak ne valja čistiti kuću, nemam pojma zašto. Druga misao je - time nikom ne činim nikakvo zlo, zašto onda to ne bih smala da radim. Sasvim je logično da ako nikoga, pa ni sebe ne povredjujemo nekom radnjom onda je ona sasvim prihvatljiva i ispravna. Nemam pojma zašto me misli o veri ispunjavaju sve više u poslednje vreme. Strašno mi smetaju te nekakve zabrane koje se javljaju u svakoj veri. Uvek sam tražila konkretan odgovor na svako pitanje, a u veri je toliko pitanja na koja se ne može konkretno odgovoriti. Prvenstveno tu mislim na muško - ženske odnose, porodicu, razne običaje. Nekako mi to vremenom postaje bistrije i sve mi se čini da konkretnih odgovora i nema. Jednostavno to tako mora biti. Svet jedino tako i može da funkcioniše. Nivo naše svesti je takav da moraju postojati dogme i pravila, ne mislim na zakon. Plašim se da bi došlo do potpunog haosa da toga nema. Tradicionalni odnosi u porodici, mesto žena u istoriji, sve mi to polako dobija smisao. Muž mi je često u šali (a možda i ne) govorio da se za ženska prava borim ispred Skupštine, a ja mu odgovarala da se borim za svoja prava, a ne za ženska prava.
Nivo naše svesti, pobožnost veća u neobrazovanijim sredinama, praznoverja veća, tradicionalne porodice gde muž nosi pantalone, a žena je domaćica. Ženama su postavljene veće zabrane, koje one mogu da prevazilaze. Žene mogu da radjaju, a to muškarci nikako ne mogu da prevazidju ma koliko se trudili. Žene su tu superiornije, pa je postignuta nekakva jednačina. Kada naša svest bude puno razvijenija, kada svi ljudi postanu obrazovaniji sve će biti drugačije, ako pre toga ne dodje do kataklizme. Preteška pitanja za ove kasne sate. Laku noć!

Ovo je pisano pre par dana tj. noći. Nisam bila sigurna da li to objaviti, ali neka. Te noći sam se tako osećala.
Evo sličice dva tabletića urajdenih po uzoru na stolnjak koji sam uradila prijateljici. Pošto sam i njoj uradila tri tabletića uz stolnjak, a zaboravila da ih slikam. Završila sam i četvorougaoni stolnjak i prezadovoljna sam kako je ispao, ali nije ispeglan, pa ću sliku objaviti sledeći put.


CARPE DIEM NARODE!

2 коментара:

  1. dobro si pitanje potegnula! meni je mama govorila da ne perem ručno robu kad padne mrak! Pa kad sam rodila da ne vozim djete vani kad (opet) padne noć! mislim ...! Da li su sva ta "vjerovanja" možda proizišla jer je nekom bilo dosadno ili mu se baš veš nije prao kad je pala noć!

    Uglavnom, da ne davim previše - kad sam bila mlađa vjerovala sam svemu - sada: e sada volim prkositi poprilično konzervativnoj i zatucanoj okolini! Nečeš vjerovati, ali svako malo mi neka seoska baba (ovdje ne mislim na godine) predbaci da kako to da su moja djeca u zabavištu a ja sam domačica!

    tko zna - možda jednog dana i nađu odgovor!

    ОдговориИзбриши
  2. Анониман29. јул 2008. 21:21

    I meni se često dogodi da nešto radim noću. Pogotovo ljeti. Kad navečer dođem u kuću i pogledam na sat, mrak mi padne na oči.
    U obitelji s troje djece, mužem i tatom koji je u poodmakloj dobi, slabo vidi, ali voli zanovijetati, većina kućanskih poslova je na mojim leđima. Srećom, moje su curice od malena voljele 'pomagati mami', i ništa im nije teško.
    A kad si sam, stvarno ti svašta pada na pamet. Po pitanju vjere ja na sve gledam ovako: vjerujem u Boga, u crkvu ne idem prečesto, ali idem kad osjetim potrebu ili za blagdane. Ne odričem se ničega, recimo ne postim. Jer, kako kažu, grijeh ne ulazi kroz usta, nego na usta. Nedjeljom uzmem iglu u ruke zimi, tada je sve sumorno i dosadno, i to mi je jedino što mi skrati popodne. Osim za vrijeme blagdana, tada ne radim ništa, samo odmaram.

    ОдговориИзбриши