Kolike su vam granice, dokle možete da podnesete odnosno koliko možete da gutate? Jel’ bolje reći svaki put kada imate šta, pa da vas proglase za džangrizalo ili da gutate, taložite i onda prasnete pa kažete sve od a do š? Mora da je najbolja sredina, onako umereno, na kašičicu, izokola. Ali šta ćemo mi koji to neumemo, mi tj. ja koja sam vaspitavana tako da govorim šta mislim, da radim kao što govorim, da me izjeda neistina bilo koje vrste. Umereno, umereno, ma kako da ne, onako sa smeškom, a onda iza ledja raspali. Mrzim malogradjanstvo, primitivizam, seljačizam svake vrste u vidu paćeništva, žrtvovanja sa jedne strane, a uzdizanje sebe u visine sa druge strane. Ko razume - shvatiće. Ne da mi se da zalazim u detalje. Eto rekla sam i sad mi je lakše.
Obećala sam sebi da ću ovde pisati samo o lepim stvarima, ali šta ću, valjda dobijem najbolju inspiraciju kada me nešto izbaci iz koloseka. Mora da su ima nečeg u tome, uglavnom su svi najbolji pesnici, možda i pisci bili nesrećni u životu.
Najnoviji tabletić,
Čapek
"Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju."






